Šta se dogodilo — osnovni fakti
Kaznena prijava Pašića protiv Kajganića
Zamjenik glavnog tužioca Tužilaštva BiH, Džermin Pašić, podnio je krivičnu prijavu protiv glavnog tužioca Milanka Kajganića i tužiteljice Vedrane Mijović.
Prijava je usmjerena na njihove navodne radnje u predmetu koji se tiče Milorada Dodika, Radovana Viškovića i Nenada Stevandića.
Tužilaštvo BiH je potvrdilo primitak prijave i proslijedilo je Odsjeku za borbu protiv korupcije.
Navodi iz prijave
Prema prijavi koju je Pašić podnio:
Kajganić i Mijović su, u periodu 22. jan – 3. nov 2025, navodno zloupotrijebili položaj da “zaštite” Dodika, Viškovića i Stevandića od vođenja postupka za krivično djelo “napad na ustavni poredak”.
Nakon formiranja predmeta, prvobitno je istraga vodila tužiteljica Mijović, a potom je po Kajganićevoj odluci oformljen zajednički istražni tim.
Prema Pašiću, Kajganić je donio odluku u junu 2025. da rasformira tu tim (ili bar promijeni njegov sastav), tako da Mijović ostane “jedina tužiteljica” na predmetu.
Navodi se da su potjernice i pritvor za osumnjičene (Dodik, Višković, Stevandić) povučeni – prijava tvrdi da su oni oslobođeni pritvora i da su potjernice ukinute.
Posebno su sporne tvrdnje da su 4. i 9. jula osumnjičeni “saslušavani” unutar Tužilaštva, bez obavještavanja policije, i to suprotno zakonu i rješenjima o pritvoru/potjernicama.
Navodi se i da je 30. oktobra 2025. Mijović, uz saglasnost Kajganića, donijela naredbu o obustavi istrage, iako “nisu provršene sve potrebne tužiteljske procedure” i nije obaviješten oštećeni (Pravobranilaštvo BiH).
Pašić tvrdi da su ovim radnjama stvoreni uvjeti da istraga bude prekinuta “bez interne kontrole” — i da su osumnjičeni “zaštićeni” od daljnjeg gonjenja.
Štete i implikacije
Ako su navodi tačni, radi se o ozbiljnoj zloupotrebi položaja — zaštita visokih političkih zvaničnika (Dodik, Višković, Stevandić) unutar pravosudnog sistema.
To može ozbiljno narušiti reputaciju Tužilaštva BiH i povjerenje javnosti u njegovu nezavisnost.
Prijava je poslana ne samo unutar pravosudnih institucija (Tužilaštvo, VSTV BiH), nego i međunarodnim akterima: Komisiji za borbu protiv korupcije u Parlamentu BiH, OHR-u, EU delegaciji, OSCE misiji.
Također je upaljen alarm u VSTV-u (Visoko sudsko i tužilačko vijeće) – imaju obavezu ispitati ove tvrdnje, osobito jer se tiču unutrašnjih mehanizama tužilaštva.
Povijest istraga prema Dodiku
Ovo nije prvi put da se pominju optužbe da Tužilaštvo BiH “zaštiti” Dodika: ranije je Tužilaštvo obustavilo istragu protiv njega, iako su postojali navodi o prisluškivanju opozicije.
Dakle, ovo može biti dio šire slike problema pravosudne odgovornosti u BiH, posebno kada su u pitanju visoki politički zvaničnici.
Stav VSTV-a
VSTV BiH je objasnio da je primio tri dopisa od Pašića u proteklih šest mjeseci. Prva dva su bili dopisi o njegovom “statusnom nezadovoljstvu” i zaštiti (npr. spominje se “naprava za praćenje” ispod njegovog automobila) – ali VSTV kaže da tada nije bilo novih konkretnih saznanja koja bi ukazivala na stegovni prekršaj Kajganića.
Treći dopis je zapravo bila kaznena prijava protiv Kajganića i Mijović, što VSTV prosljeđuje Uredu disciplinskog tužitelja.
VSTV apelira na medije da ne objavljuju “parcijalne informacije” i neprovjerene tvrdnje bez cjelovitih dokaza.
Analiza i značaj
Politički kontekst: Milorad Dodik je vrlo utjecajan političar u RS-u, a optužbe da ga pravosudne institucije unutar BiH štite imaju ozbiljne političke implikacije. Ovaj slučaj je ključan jer, ako je istina, pokazuje ozbiljnu manjkavost u vladavini prava i moguću političku korupciju u vrhu Tužilaštva BiH.
Pravosudna nezavisnost: Prijava Džermina Pašića ukazuje na to da unutar samog Tužilaštva postoji sukob — zamjenik tužioca optužuje glavnog tužioca za koruptivno postupanje. To nije obična svađa, već optužbe za krivična djela zloupotrebe položaja. Ako se dokaže, to bi moglo biti test za nezavisnost institucija i njihovu sposobnost da procesuiraju vlastite (visoke) funkcionere.
Međunarodni nadzor: To što je prijava proslijeđena i međunarodnim akterima (EU, OSCE, OHR) pokazuje da se ovaj slučaj može promatrati ne samo kao domaći pravosudni skandal, nego i kao pitanje međunarodne važnosti za reformski kredibilitet BiH. To može povećati pritisak na institucije da provedu stvarnu istragu.
Rizik reputacije: Ako Tužilaštvo BiH bude proglašeno “nepravednim” ili pristrasnim, to može dodatno podijeliti politički ambijent u BiH i narušiti povjerenje građana u državni pravosudni sistem. S druge strane, ako se optužbe odbace, to bi moglo povećati polarizaciju među pravosudnim kadrovima.
Mogućnost reformi: Ovaj slučaj može poslužiti kao katalizator za reformu Tužilaštva BiH i jačanje mehanizama kontrole (npr. interni nadzor, disciplinska odgovornost, transparentnost). Ako Tužilaštvo i VSTV pokažu da su sposobni pravno i institucionalno reagovati, to bi bio važan signal.