Šta je Ustavni sud BiH odlučio
Odbijena apelacija
Ustavni sud BiH je na vanrednoj plenarnog sjednici odbacio apelaciju političke organizacije „Za pravdu i red – Lista Nebojše Vukanovića“.
Razlog: „ratione materiae“
Sud je naveo da je apelacija „ratione materiae“ nespojiva (incompatible) s Ustavom BiH, zbog čega je proglašena nedopuštenom.
„Ratione materiae“ znači da predmet spora po svom sadržaju (materiji) nije nešto čime se Ustavni sud BiH bavi u smislu nadležnosti po ustavu.
U praksi to znači da Ustavni sud smatra kako apelacija ne pokreće pitanje ustavnih prava koja su u njegovoj nadležnosti, već neku drugu prirodu spora (npr. proceduralni, formalni, administrativni, ali ne “ustavni”, po sudu).
O čemu je apelacija bila
Vukanović (ili njegova lista) je u apelaciji osporavao “pravilnost prijave” SNSD-a za učešće na prijevremenim izborima za predsjednika Republike Srpske.
U obrazloženju, Ustavni sud je posebno rekao da se “u konkretnom slučaju nije odlučivalo o apelacionim pravima koja se mogu dovesti u vezu sa slobodom okupljanja i udruživanja”.
Takođe, Sud je poručio da apelant (Vukanović) nije navodio kako konkretno kršenje “vladavine prava” dovodi do povrede prava ili sloboda zagarantiranih Ustavom BiH ili Evropskom konvencijom.
Šta to praktično znači
Sud nije ušao u suštinu (meritum) Vukanovićevih navoda — nije procjenjivao da li je SNSD prijava bila “nepravilna” u smislu izborne zakonitosti, već je odbacio apelaciju kao proceduralno (ustavno) neadekvatnu.
Time Sud “odvaja” vrste žalbi: ne svaka žalba na odluku redovnih sudova ili izbornih tijela može do Ustavnog suda — samo one koje dotiču konkretna ustavna prava koje Sud može štititi.
Odluka može imati implikacije i političke naravi, naročito u kontekstu prijave SNSD-a na izbore: Vukanović (kao opozicioni akter) očigledno pokušava pravnim putem osporiti legitimnost te prijave, ali Ustavni sud nije prihvatio da je njegov spor ustavni po prirodi.
Širi kontekst — “ratione materiae” praksa
Ustavni sud BiH već ima praksu odbacivanja apelacija kao ratione materiae kada procijeni da spor ne “utvrđuje nova građanska prava i obaveze” (npr. u postupcima kod kojih su prava već definirana u redovnim sudskim postupcima)
To znači da Sud ne radi “apelaiju svake presude”, već selektuje one slučajeve koji po svojoj suštini dotiču ustavna pitanja (ili prava zajamčena Ustavom / EKonvencijom), a ne pravna / proceduralna pitanja koja Sud ne smatra ustavnim nadležnim materijom.
Kristalizacija značaja ove odluke
Za Vukanovića: Odbijanje apelacije je veliki pravni udarac — strategija osporavanja prijave SNSD-a putem ustavnog suda ne prolazi.
Za SNSD: Ova odluka jača njihov legitimitet u pogledu učešća na izborima, jer Sud nije našao ustavnu osnovu da poništi prijavu.
Za pravni sistem BiH: Pokazuje granicu djelovanja Ustavnog suda BiH — Sud ne može biti “apelačno tijelo” za sve pravne sporove, te jasno definira koja pitanja su unutar njegove nadležnosti, a koja nisu.
Za javnost / političku dinamiku: Odluka može da smanji očekivanja opozicije da se pravnim putem lako osporavaju izborne prijave moćnih stranaka, barem preko Ustavnog suda.