Stanivuković uz video s Dodikovim uvredama na račun Bošnjaka poručio: Naš narod nije takav


Gradonačelnik Banje Luke, Draško Stanivuković, objavio je video u kojem je prikazao niz izjava predsjednika SNSD-a Milorada Dodika, u kojima on iznosi uvrede na račun Bošnjaka.

U snimku, koji prikazuje Dodikove nastupe s različitih događaja, on između ostalog kaže da “niko ne laže više od Turčina” te da “hoda po smrdljivim sarajevskim hodnicima” koji “smrde na burek, sirnicu i zeljanicu”.

Uz objavu videa, Stanivuković je poručio da “ne postoje dobri i loši, kulturni i nekulturni narodi, već samo takvi pojedinci”.

Predsjednik treba da bude personifikacija svog naroda, njegove kulture, mjere i dostojanstva. Ali danas gledamo čovjeka koji više ne predstavlja ni funkciju koju je obavljao, ni narod u čije ime govori,” poručio je Stanivuković.

Dodao je da primitivizam, prostakluk i vrijeđanje nisu osobine koje opisuju narod Republike Srpske, već odraz politike koja već godinama opstaje na podjelama, mržnji i sukobima.

Niko nema pravo da čitave narode naziva ‘prevarantima’ i ‘lažovima’, niti da govori da nečija hrana ‘smrdi’ ili da su mjesta gdje ti ljudi žive manje vrijedna”, istakao je on.

Stanivuković je naglasio da Banja Luka i Republika Srpska nisu takve:

“Naš narod nije takav. Banja Luka nije takva. Republika Srpska nije takva. Mi nismo narod koji ne zna razgovarati, koji tjera ambasadore i ministre, koji vrijeđa druge ljude. Mi smo narod koji zna šta znači obraz, kultura i poštovanje. Žao mi je što su nas godinama predstavljali oni koji nas ponižavaju i koji su nas u svijetu prikazivali kao primitivce i divljake.”

Gradonačelnik je zaključio da je došlo vrijeme da se prekine s politikom uvreda i podjela:

“Mi smo narod koji misli svojom glavom, koji zna sarađivati i koji želi da živi u miru i dostojanstvu. Vrijeme je da se završi era uvreda i podjela. Nećemo ćutati dok nas sramote u naše ime, jer dosta je bilo straha i ćutanja. Došlo je vrijeme da se uspravimo, da pogledamo jedni druge u oči i kažemo da smo bolji od ovoga. I neka se napokon čuje glas normalne, pristojne većine — onaj glas koji ne viče, ali se pamti.”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *