Masovni prosvjed u Srbiji koji je predvodio Studentski pokret privukao je iznimnu pozornost javnosti u cijeloj regiji. Trg Slavija u Beogradu ugostio je nepreglednu masu građana, a prema procjenama organizacije koja sustavno prati javna okupljanja, na ulicama je tog dana bilo između 180.000 i 190.000 prosvjednika, što ga svrstava među najveća takva okupljanja u novijoj povijesti Srbije. Poruka koja je odjeknula bila je jasna — “STUDENTI pobjeđuju”. Događaji u susjednoj zemlji nisu prošli nezamijećeno ni u Hrvatskoj, a na njih se na društvenim mrežama osvrnula čelnica Radničke fronte i bivša saborska zastupnica Katarina Peović, povlačeći izravnu paralelu sa stanjem u Hrvatskoj te ističući kako Plenkoviću nije u interesu da se nešto slično počne zbivati kod kuće, ali napominjući da se narodno-oslobodilački pokreti ipak mogu dogoditi.
Hrvatska tišina nasuprot srpskim ulicama
U nastavku donosimo njezinu objavu u cijelosti:
— U Srbiji jučer još jedan masovan prosvjed. Vučićev režim praktički uvodi izvanredno stanje, na ulicama tuče i privodi prosvjednike. U Hrvatskoj se o tome slabo čuje, Plenkoviću nije u interesu da mu se nešto slično počne zbivati kod kuće. Čini se, za sada, da smo mi trpan narod, no neke epizode pokazuju da se narodno-oslobodilački pokreti mogu desiti.
Ono što zabrinjava jest da u nas nema prosvjeda iako je situacija u cijeloj regiji vrlo slična — ključni resursi su predani kapitalu, privreda uništena, “konkurentnost” se postiže jedino niskom cijenom radne snage… Hrvatska liberalna opozicija pokušava u raznim slučajevima “podići na noge”, no ne uspijevaju jer im je, za razliku od srpskih studenata, koji su prihvaćeni u Srbiji kao ipak nadstranačka snaga, motivacija vidljiva iz aviona.
Zašto su srpski studenti uspjeli?
Studenti u Srbiji su heterogena skupina i teško se složiti s nekim njihovim odlukama i objavama, ali su za sada uspjeli održati distancu od opozicije koja se po svim ključnim pitanjima predaje resursa stranom kapitalu, ne razlikuje od Vučića.
Razumljivo je i da se kao prvi cilj stavlja smjena Vučića, no studenti su skeptični prema smjeni jednih lica drugima i politici kojoj je cilj samo dovesti nekog novog uz zadržavanje politike eksploatacije litija, uz ekološku cijenu, uz politike postizanja konkurentnosti niskom cijenom radne snage i ostalih politika tipičnih za periferiju kapitalizma.
Kriza demokracije — globalni problem
Kriza parlamentarne demokracije, nepovjerenje prema političarima dolazi iz objektivne činjenice da takva demokracija danas ne donosi ništa dobro najširim slojevima. Ne samo u Srbiji i u Hrvatskoj, već globalno. Oni koji uspijevaju pokrenuti najšire mase su oni koji pred tom činjenicom ne zabijaju glavu u pijesak.
Promjena se ne zbiva tako da neka stranka povede smjenu vladajuće, već tako da se kroz borbenu promjenu što veći broj aktera uključi, da se trula parlamentarna demokracija zamijeni što većim stupnjem direktne demokracije koja može smanjiti mogućnost da se, kao sto puta do sada, oni koji dođu na vlast ponašaju isto kao i oni prije njih — poručila je Peović.
Znate nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
