
Izjava Milorada Dodika da će predložiti da se Bosna i Hercegovina pridruži Sjedinjenim Američkim Državama, uz komentar da bi BiH prije bila primljena u SAD nego u Evropsku uniju, izazvala je snažne političke reakcije i otvorila brojna pravna i geopolitička pitanja.
Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske i dugogodišnji politički akter u BiH, poznat je po provokativnim i često simboličkim političkim porukama. Ova izjava se u velikoj mjeri tumači kao politička poruka usmjerena ka institucijama Evropske unije, s obzirom na dugotrajan i spor proces evropskih integracija BiH.
Bosna i Hercegovina je dobila status kandidata za članstvo u Evropska unija krajem 2022. godine, ali proces pregovora i reformi napreduje sporo zbog unutrašnjih političkih blokada, složenog ustavnog uređenja i neslaganja između entiteta i državnog nivoa vlasti.
S druge strane, ideja da bi BiH mogla postati dio Sjedinjene Američke Države nema realno pravno ili političko uporište. SAD su suverena federalna država sa jasno definisanim ustavnim poretkom, a prijem nove teritorije ili države zahtijevao bi složene ustavne procedure i saglasnost američkog Kongresa, ali i potpunu transformaciju međunarodnopravnog statusa BiH. Takav scenario u savremenim međunarodnim odnosima praktično je nezamisliv.
Zbog toga se Dodikova izjava prije može posmatrati kao politička poruka ili vid pritiska u kontekstu odnosa prema Briselu i evropskim integracijama, nego kao konkretna inicijativa. Ona takođe reflektuje dugogodišnju političku dinamiku u BiH, gdje se retorika često koristi kao sredstvo unutrašnje mobilizacije biračkog tijela.
Reakcije na izjavu podijeljene su – dok jedni to vide kao ironiju ili političku provokaciju, drugi smatraju da takve poruke dodatno produbljuju institucionalnu nestabilnost i udaljavaju zemlju od strateških ciljeva, među kojima je članstvo u EU formalno definisano kao prioritet vanjske politike Bosne i Hercegovine.
U suštini, prijedlog o pridruživanju SAD-u nema realnu političku težinu, ali ima simbolički značaj u domaćem političkom diskursu i predstavlja još jednu epizodu u kompleksnim odnosima između domaćih lidera, Brisela i međunarodne zajednice.