Masovno odricanje državljanstva Bosne i Hercegovine jedan je od dugotrajnijih demografskih i društvenih fenomena koji je započeo neposredno nakon rata. Od sredine devedesetih do danas više od sto hiljada građana formalno se odreklo bh. pasoša, najčešće zbog potrebe da steknu državljanstvo druge države. Taj proces nije bio ravnomjeran – najintenzivniji je bio početkom 2000-ih, kada su zapadne evropske zemlje, prije svega Njemačka i Austrija, bile glavne destinacije bh. dijaspore.
Razlog zašto su upravo te dvije zemlje dominantne leži u njihovim zakonima o državljanstvu. Dugi niz godina Njemačka i Austrija nisu dopuštale dvojno državljanstvo za osobe izvan Evropske unije, što je građane BiH dovodilo pred izbor: zadržati bh. državljanstvo ili se odreći tog statusa kako bi stekli puna prava u zemlji u kojoj žive i rade. Mnogi su se odlučivali za drugo, jer je to značilo sigurniji boravak, lakši pristup tržištu rada, socijalnim pravima i jednostavnije putovanje.
Važno je naglasiti da se u velikom broju slučajeva nije radilo o emotivnom prekidu s Bosnom i Hercegovinom, nego o administrativnoj nužnosti. Ljudi su zadržavali porodične, ekonomske i kulturne veze s BiH, ali su pravno morali napraviti rez kako bi osigurali stabilniji život u inostranstvu, često i za svoju djecu.
Od 2022. godine primjetan je pad broja odricanja. Taj trend povezuje se s promjenama zakona u pojedinim zemljama, posebno Njemačkoj, koja je u novije vrijeme liberalizirala pravila i omogućila dvojno državljanstvo. Ipak, problem ostaje jer Bosna i Hercegovina nema bilateralni sporazum o dvojnom državljanstvu s Njemačkom, što znači da se mnogi koji su se ranije odrekli bh. državljanstva sada ne mogu jednostavno vratiti u pravni status koji su nekada imali.
Ova tema ima i šire posljedice. Masovno odricanje državljanstva utiče na demografsku sliku zemlje, na politički odnos prema dijaspori, ali i na pitanje identiteta i pripadnosti. BiH ima milionsku dijasporu koja ekonomski i društveno ostaje snažno vezana za zemlju, ali pravni okvir često ne prati tu realnost. Zbog toga se sve češće otvara pitanje potrebe modernizacije zakona o državljanstvu i fleksibilnijeg odnosa prema ljudima koji žive van zemlje, ali je i dalje smatraju svojom.
