Zašto se uopšte razmatra diferencirani minimalac?
1. Velike razlike među sektorima
U FBiH postoje ogromne razlike u produktivnosti i profitabilnosti između djelatnosti.
- Uslužni i trgovinski sektor često rade s niskim maržama i već troše veliki dio prihoda na radnu snagu.
- Industrija, energetika ili IT sektor imaju znatno veći potencijal za isplaćivanje viših plata.
Zbog toga neki predlažu da minimalac bude veći u sektorima koji to mogu finansijski izdržati, a nešto niži u djelatnostima koje bi preskakanje preko 1.400–1.600 KM moglo ugroziti.
2. Smanjenje rada „na crno“
Naglo i jednako povećanje minimalca u svim sektorima moglo bi dovesti do:
- otpuštanja radnika,
- prelaska na neformalni rad,
- zatvaranja malih firmi.
Diferencirani pristup bi omogućio da se postepeno dostigne cilj – bolji standard radnika, bez da se poslodavci guraju u finansijski kolaps.
3. Usklađivanje sa životnim troškovima
Troškovi života u Sarajevu, Tuzli ili Bihaću nisu isti. U većim gradovima već godinama se govori da minimalac ispod 1.400–1.600 KM ne pokriva ni osnovnu potrošačku korpu.
Kako bi mogao izgledati model 1.200 – 1.400 – 1.600 KM?
1. Minimalac od 1.200 KM
Ovaj iznos bi mogao važiti za:
- mikro i male firme,
- trgovinu, uslužne djelatnosti, ugostiteljstvo,
- sektore s malim profitnim marginama,
- početne i nekvalifikovane poslove.
Namjera je da povećanje bude realno izvodivo, bez dramatičnog opterećenja koje bi dovelo do zatvaranja radnih mjesta.
2. Minimalac od 1.400 KM
Mogao bi biti namijenjen:
- firmama srednje snage i solidne profitabilnosti,
- sektorima poput lakše industrije, logistike, proizvodnje i dijela građevine,
- radnicima s osnovnim nivoom odgovornosti, iskustva ili kvalifikacije.
Ovo bi bio „srednji prag“, prihvatljiv za većinu tržišta.
3. Minimalac od 1.600 KM
Ova kategorija bi se odnosila na:
- kompanije s visokom produktivnošću i stabilnim prihodima,
- visoko profitabilne industrije (energetika, farmacija, dio IT-a),
- radna mjesta koja zahtijevaju veće vještine, odgovornost ili licencu.
Time bi se priznala činjenica da neke djelatnosti bez problema mogu izdržati viši prag minimalne zarade.
Prednosti ovakvog modela
✔
Postepeno povećanje standarda radnika
Umjesto naglog skoka za sve, omogućava se realniji, održiv rast plata.
✔
Prilagodljivost ekonomskim mogućnostima sektora
Ne kažnjava se mala preduzeća nametanjem previsokih obaveza.
✔
Smanjenje sive ekonomije
Manje je vjerovatno da će poslodavci „bježati“ u neformalno zapošljavanje.
✔
Bolje usklađivanje sa životnim troškovima
Regioni i sektori mogu dobiti nivo minimalca koji odražava realnost njihovog tržišta.
Moguće mane i kritike
✘
Komplikovan sistem
Poslodavci bi trebali da se uklapaju u kategorije, što može dovesti do manipulacija (npr. pogrešna klasifikacija djelatnosti).
✘
Nejednak tretman radnika
Dvoje ljudi u potpuno istom poslu u različitim sektorima mogu primati različitu minimalnu platu.
✘
Politička zloupotreba
Ko, kako i po kojim kriterijima određuje ko spada u koju grupu može postati izvor sukoba.
Zaključak
Prijedlog da minimalac u FBiH bude diferenciran na 1.200, 1.400 i 1.600 KM predstavlja pokušaj balansiranja između ekonomskih realnosti poslodavaca i socijalnih potreba radnika. Iako može biti efikasnije rješenje od jedinstvenog minimalca, zahtijeva jasne i transparentne kriterije, te snažnu kontrolu kako bi se izbjegle zloupotrebe.
Znate nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
