Željko Komšić, hrvatski član Predsjedništva Bosna i Hercegovina, tokom svog obraćanja pred Ujedinjeni narodi upozorio je na ozbiljnost trenutne političke krize u zemlji — naročito u kontekstu tvrdnji da bi uklanjanje Ured visokog predstavnika (OHR-a) značilo kraj državnog procesa kakvog danas poznajemo.
Šta je rekao
Istakao je da je mir u zemlji postignut sporazumom iz Daytonski mirovni sporazum, ali da od tada BiH nije ostvarila puni prelazak u modernu demokratsku državu — jer i dalje dominiraju etnički modeli i geopolitička nadmetanja.
Kritizirao je međunarodnog visokog predstavnika Christian Schmidt i način izvještavanja OHR-a, navodeći da taj ured u izvještajima ne pominje masovne građanske proteste i umjesto toga učestvuje u geopolitičkoj igri protiv BiH-a.
Poručio je da opstojnost države ne zavisi isključivo od prisustva OHR-a, već od građana koji je vole i žele je graditi, te smatra da poruka da država zavisi od ureda predstavlja neprihvatljivu logiku.
„Dvije opcije” za budućnost BiH
Iako u javnim izvještajima nije formalno naveden direktan okvir sa imenovanim „dvije opcije”, iz izjava Komšića može se iščitati da vidi dvije dominantne putanje za BiH:
- Put reformi i konsenzusa — gdje BiH jača svoje institucije, provodi reforme, doseže evropske standarde i revitalizira državu kao funkcionalnu zajednicu svih njenih građana. Komšić više puta ponavlja da je put ka Europska unija i dalje cilj, iako izazovi i razočarenja postoje.
- Put stagnacije ili razilaženja — u kojem nastavak blokada, etničkih nadmetanja, geopolitičkih pritisaka i bez reformi može dovesti do destabilizacije, obustave procesa evropskih integracija i – moguće – većih problema po državu. U tom smislu, uklanjanje OHR-a bi, prema njegovim riječima, moglo biti signal za brzo pogoršanje situacije.
Zašto je ova tema važna
OHR, kao institucija međunarodne zajednice u BiH, ima ovlasti koje domaći politički akteri često osporavaju — Komšić ističe da se tu ovlaštenja više ne mogu smatrati dugoročnim rješenjem ako unutrašnji kapaciteti države ne budu jačani.
Budućnost BiH nije samo pitanje administrativnih promjena nego i stvaranja društvenog, političkog i institucionalnog okvira u kojem građani osjećaju pripadnost i sigurnost.
Komšićeva poruka upućuje da izbora ima: ili se krenuti prema modernizaciji i konsenzusu, ili prihvatiti da država gubi funkciju i da njena sudbina postaje otvoreno pitanje.
