Međunarodni krivični sud izdao je nalog za hapšenje Vladimira Putina, što stvara pravni i diplomatski problem ukoliko ruski predsjednik planira putovanje kroz ili u državu koja je potpisnica Rimskog statuta. Prema pravilima koja važe za članice tog suda, svaka država‑stranka ima obavezu da u slučaju dolaska osobe za kojom je izdan nalog preduzme mjere za hapšenje i predaju. To znači da ruta leta, zračni koridori, tranzitna odobrenja ili bilo koja zemlja kroz čiji zračni prostor ili teritorij Putin prođe postaju potencijalne tačke gdje bi lokalne vlasti bile formalno obavezne intervenisati.
Praktična realizacija hapšenja suočava se sa više prepreka. Države često balansiraju pravne obaveze i diplomatske posljedice: prisilno slijetanje predsjedničkog aviona ili pokušaj hapšenja vode odmah u veliki međunarodni incident. Moguća su i pravna tumačenja o imunitetima šefova država, ali nalog ICC‑a je snažan pravni instrument za države‑članice. Zbog tih rizika, logistika putovanja može biti prilagođena — izbor ruta koje izbjegavaju teritorije država‑članica, korištenje diplomatskih pregovora, ili čak otkazivanje posjete kako bi se izbjegla eskalacija.
Politički efekti su jednako značajni: zemlje kroz koje bi Putin putovao suočile bi se s pritiskom da pokažu poštovanje međunarodnog prava ili, suprotno, riskiraju optužbe za uskraćivanje saradnje sa sudom. Za domaćine susreta to znači težak izbor između želje za međunarodnim ili bilateralnim angažmanom i rizika od pravno‑političke krize. U praksi, mnogo će zavisiti od odluka pojedinačnih država o sarađivanju s ICC‑om, planiranju zračnih koridora i spremnosti na diplomatski sukob. Sve to može dovesti do promjene planova, preusmjeravanja ili hitnih pregovora iza zatvorenih vrata kako bi se izbjegao direktan konflikt između pravnih obaveza i realpolitik interesa.
