Ustavni sudac Andrej Abramović odbacio je optužbe da namjerno opstruira rad Ustavnog suda, reagirajući na tvrdnje premijera Andreja Plenkovića da sud “gotovo ne postoji” te da ga određeni suci svjesno paraliziraju.
“Više od 30 godina sam sudac, cijeli radni vijek, pa zašto bih onda ja htio opstruirati Ustavni sud u kojem sam od 2016.? Nije mi to jasno”, rekao je Abramović, dodajući da će formiranju sudskih vijeća pristupiti tek kada bude poznat ishod postupka izbora novih ustavnih sudaca.
Predsjednik Ustavnog suda Frane Staničić ranije je detaljno iznio što je sve neuspješno predlagao kako bi se, nakon što je trojici sudaca 12. travnja istekao mandat, osiguralo formiranje sudskih vijeća. Njegovi prijedlozi u nekoliko navrata nisu dobili dovoljan broj glasova.
Abramović je pojasnio svoju poziciju. “Ustavni sud je zajednica jednakih, morali bismo — a neki od nas imamo bitno veće iskustvo nego predsjednik Ustavnog suda — svi skupa sjesti i dogovarati se. To je dosad izostalo”, rekao je, napominjući da novi predsjednik suda ima praksu dolaziti s prijedlozima koje suci prihvaćaju ili odbijaju, što po njemu nije ispravan pristup.
Pojačani angažman
Abramović je osporio tvrdnje o paraliziranosti institucije. “Ustavni sud, naravno, radi. Postojimo, u utorak smo održali stručan sastanak i na njemu donijeli sigurno pet, šest odluka. Ništa se dramatično ne zbiva, svi eventualni zaostaci se, našim pojačanim angažmanom, mogu nadoknaditi za mjesec, dva”, rekao je.
Objasnio je i tehničku stranu problema. Ustavni sud funkcionira tako da se odluke o ustavnosti donose na plenumu svih sudaca, dok ustavne tužbe građana — koje se u 90 posto slučajeva odbacuju — idu na tročlana vijeća. One tužbe koje nisu odbačene upućuju se na šesteročlana meritorna vijeća, kojih je u prethodnom sazivu bilo dva.
Sa samo deset sudaca nastaje strukturalni problem — ili će se formirati jedno meritorno vijeće, što bi godišnje značilo do 300 predmeta manje u odnosu na razdoblje s dva vijeća, ili bi se uvela rotacija, ali bi tada vijeća postala nepredvidljiva. “Stranke, podnositelji ustavnih tužbi, imaju pravo na propisana, predvidljiva vijeća”, naglasio je Abramović.
Neodrživo stanje
“Nije uopće svejedno koji je sudac u kojem meritornom vijeću, pa ne bih volio da se događa da se ona formiraju za konkretne spise, pušem na hladno. Zato je racionalno pričekati kraj postupka izbora ustavnih sudaca kako bismo točno znali našu situaciju i potom, ako će se uvesti te rotacije, usuglasiti za njih kriterije”, naglasio je.
Abramović je izrazio i jasnu želju za pozitivnim ishodom glasanja u Saboru. “S nestrpljenjem iščekujem 15. svibnja i nadam se povoljnom ishodu. Bez obzira na to što imam svoje mišljenje o tijeku aktualnog postupka izbora ustavnih sudaca, želio bih da za tjedan dana tri nova suca budu izglasana. Zbog nas i našeg posla, bilo bi nam dosta lakše ako bi nas bilo dovoljno, 13”, rekao je.
“Nisam nikad vodio politiku u Ustavnom sudu niti je sada vodim, uvijek sam se isključivo trudio da on funkcionira najbolje moguće. Sa samo deset sudaca Ustavni sud dugoročno ne bi bio lako održiv. Propisano je da Ustavni sud ima 13 sudaca i tako treba biti”, zaključio je.
Situaciju je ilustrirao usporedbom: “Ako bi neki prijevoznik na liniji Zagreb — Rijeka ostao zbog kvara bez tri autobusa, naravno da u tim okolnostima ne bi mogao prevesti isti broj putnika. S deset ustavnih sudaca ne može se riješiti identičan broj predmeta kao s 13 ustavnih sudaca. O tome moraju voditi računa oni koji su za nas zaduženi, politika odnosno Hrvatski sabor.”
Abramović je za ustavnog suca izabran dok je SDP još vodio Zoran Milanović.
Znate nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
