Optuženi Željko Travica (64), kojemu se sudi za ratni zločin nad hrvatskim braniteljima u Ceriću 1991. godine, konačno je iznio svoju obranu pred Županijskim sudom u Osijeku, nakon višemjesečnih odgoda. Budući da nije bio u stanju osobno iznositi obranu, njegov branitelj odvjetnik Marko Cvrković pročitao je pisanu obranu koju je optuženi sam sastavio.
Sudac Davor Mitrović jasno je stavio do znanja da se obrana mora iznijeti jer je dokazni postupak okončan. Travica je i ovog puta pokušao odgoditi iznošenje obrane — najprije govoreći o zdravstvenim tegobama, a potom predlažući nove svjedoke — no sudac je oba zahtjeva odbio. Nakon kratke pauze za konzultacije s odvjetnikom, Travica je pristao da branitelj pročita njegovu pisanu obranu.
Sadržaj obrane
“Nisam kriv. Zbog teškog zdravstvenog stanja iznosim obranu pisanim putem. Aboliran sam odlukom Franje Tuđmana i Vojnog suda 1996. godine. Da sam za išta kriv, bio bih procesuiran. Dana 2.10.1991. godine JNA je organizirala napad na Cerić i time je rukovodio kapetan JNA. Napad je trajao više od sata. Mi iz TO Mirkovci smo postrojeni. Osobno sam bio protiv toga, bio sam običan vojnik, htio sam izbjeći taj događaj, ali je vojna policija zaprijetila hapšenjem. Poručnik nas je raspodijelio po transporterima. Moja je jedinica trebala spriječiti napad iz Vinkovaca. Na nas nije nitko pucao”, stajalo je u obrani koju je čitao odvjetnik.
Travica je u obrani naveo da je njegova jedinica stigla u Cerić nakon što ga je zauzela JNA te da su bili udaljeni od kuća oko 200 metara. Opisao je susret s trojicom zarobljenih mladića: “Tu su bila zarobljena tri mlada vojnika koje nisam poznavao. Bili su uplašeni, bili su djeca, nisam ih dirao. Udario ih je Dule Skokić s kojime sam se zbog toga sukobio. Zamalo smo pucali jedan na drugoga.”
Naveo je i da je istog dana napustio područje jer mu je sin slomio ruku te je zatražio propusnicu i otputovao u Beograd. Tvrdi da nikada nije prekršio ratne konvencije i da nema vojnu mirovinu ni ratni put. Smatra da je progonjen zbog nacionalnog identiteta i deklariranja kao Srbin 1996. godine.
“Aktivno sam sudjelovao u projektu mirne reintegracije. Bio sam javna i politička osoba jer sam odabran za načelnika općine Mirkovci. Nakon tog mandata sam bio nezaposlen pa otišao raditi u Njemačku. Preselio sam u Novi Sad 2008. godine, bio sam tamo zastupnik u skupštini i nisam bio u nikakvom bijegu. Hrvatska 2023. godine diže optužnicu i pokreće potjernicu za mnom kao ratnim zločincem”, izjavio je Travica.
Osvrnuo se i na slučaj hrvatskog policajca Ivana Bartola: “Te 1991. godine sam spasio život hrvatskom policajcu Ivanu Bartolu, bio je ranjen, riskirao sam svoj život da ga spasim, netko ga je htio ubiti. Odvezao sam ga u Vinkovce. Radio je kasnije kao inspektor u policiji. Sud nije prihvatio njega kao mog svjedoka.”
Negira iskaz glavnog svjedoka
Travica je posebno osporio svjedočenje Željka Šorlija, hrvatskog branitelja koji je u trenutku događaja bio maloljetan, a koji je izjavio da mu je Travica osobno vezao ruke žicom, udario ga kundakom u glavu i razbio lubanju.
“Šorli u svjedočenju nije izgovorio ni jednu riječ istine. Imao sam papovku, bio sam u civilu, nisam imao komunikaciju sa zarobljenicima. Šorli nije znao kako izgledam pa je zvao moju suprugu da je pita kako izgledam. Laže da mu je netko gurao mozak u usta — sve to što govori ne odnosi se na mene. Ja sam normalan čovjek, a ne psihopata kao on, nisam demon. Režiser koji ovo organizira čini to samo zato što sam Srbin”, ustvrdio je optuženi.
Na pitanje suca nije znao odgovoriti kada je točno postao pripadnik TO Mirkovci niti kada je preuzeo oružje.
Završne riječi obrane i tužiteljstva
Nakon iznošenja Travičine obrane, završne riječi iznijeli su i tužiteljstvo i branitelj optuženog. Odvjetnik je osporio dokaznu osnovu optužbe: “Optužba nije dokazala da je Travica učinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Iskaz svjedoka Zorana Šorlija smatramo nelogičnim i netočnim. Nakon razmjene iz logora ne spominje Travicu. Spominje ga tek 2020. godine. Zašto ga do tada nikada nije prijavio, a tvrdi da ga je on osobno zlostavljao. Šorli je rekao da je zbog teške ozlijede glave završio u invalidskim kolicima, a vještak je na sudu rekao da to nije tako.”
Branitelj je dodao da ne spori Travičino sudjelovanje u napadu na Cerić, ali da je od toga aboliran te da okolnosti stradavanja žrtava upućuju na borbene aktivnosti, a ne na izvršenje zločina na način koji opisuje optužnica. Ukazao je i na propuste u postupku — dvojica svjedoka koji su mogli rasvijetliti sudbinu zarobljenika nisu pozvana na sud.
“Smatramo to povredom prava na pravično suđenje”, zaključio je odvjetnik, napominjući da Travica nije bio u bijegu — živio je u Mirkovcima s obitelji sve do 2020. godine.
Pozadina slučaja
Suđenje Željku Travici pokrenuto je u siječnju 2025. godine. Uhićen je u listopadu 2024. u Francuskoj na temelju međunarodne tjeralice. Prema optužnici, tereti se za brutalno fizičko i psihičko zlostavljanje te ubojstvo zarobljenih pripadnika vinkovačke policije i HOS-a. Preživjeli svjedoci opisali su ekstremno nasilje — vezivanje žicom, guranje boce s čeličnom žicom u usta, kao i nasilje s ljudskim ostacima.
Suđenje je obilježila niz pokušaja opstrukcije — Travica je odgađao iznošenje obrane pozivajući se na zdravstvene probleme, u jednom je trenutku najavio štrajk glađu, a sud ga je više puta morao poticati da nastavi s postupkom. Za vrijeme pritvora preležao je dvije operacije zbog karcinoma.
Sudac je najavio da će presuda biti izrečena u petak.
