Tema „Ima se, može se“ u kontekstu plata federalnih funkcionera u Federaciji BiH najčešće se koristi kako bi se ukazalo na veliki raskorak između primanja političkih zvaničnika i ekonomskog standarda većine građana. Kada se u naslovima ističe da je, primjerice, premijer Nermin Nikšić Bradara na čelu kolone, to znači da se među najvišim mjesečnim primanjima nalaze upravo najviši izvršni i zakonodavni funkcioneri.
Mjesečne plate federalnih funkcionera sastoje se od osnovne plate, dodataka na funkciju, minuli rad, te često i naknada za rad u komisijama ili upravnim odborima. Zbog toga njihova ukupna primanja često znatno premašuju prosječnu platu u Federaciji BiH, koja se kreće oko iznosa koji jedva pokriva osnovne životne troškove.
U javnosti posebno izaziva nezadovoljstvo činjenica da se visoke plate isplaćuju:
- u uslovima visoke inflacije
- dok veliki broj građana živi na granici siromaštva
- uz stalne probleme u zdravstvu, obrazovanju i socijalnoj zaštiti
Kritike su dodatno pojačane kada se istovremeno raspravlja o povećanju minimalne plate, penzija ili socijalnih davanja, jer se tada jasno vidi kolika je razlika između političke elite i prosječnog radnika ili penzionera.
S druge strane, zvaničnici često opravdavaju visoke plate odgovornošću funkcije, obimom posla i potrebom da se „privuku stručni kadrovi“. Međutim, takva objašnjenja rijetko nailaze na razumijevanje javnosti, naročito kada rezultati rada institucija nisu vidljivi ili su reforme spore.
Zbog svega navedenog, ovakvi tekstovi i naslovi nisu samo informativni, već imaju i jasnu poruku: ukazuju na sistemsku nejednakost i otvaraju pitanje da li je raspodjela javnog novca pravedna i opravdana.
