Šta je usvojeno i šta znači
- Rezolucija VS UN-a
Vijeće sigurnosti UN-a je 17. novembra 2025. usvojilo rezoluciju koju su SAD predložile, a koja formalno pruža međunarodnu legitimnost Trumpovom 20-tačkastom planu za Gazu. - Međunarodne stabilizacijske snage (ISF)
Rezolucija ovlašćuje uspostavu Međunarodne stabilizacijske snage (International Stabilisation Force, ISF) u Gazi. Njihova uloga bi bila: osiguranje granica, zaštita civila, nadzor humanitarnih koridora i demilitarizacija Gaze. - Prijelazna uprava – “Odbor za mir”
Plan predviđa osnivanje “Board of Peace” (Odbor za mir) kao prijelaznog upravnog tijela. Prema nacrtu rezolucije, Trump bi predsjedavao tim odborom do kraja 2027. - Tehnokratska palestinska uprava
Board of Peace bi nadzirao tehničku, “nepolitičku” palestinsku administraciju (tim tehničara) koja bi upravljala svakodnevnim poslovima Gaze (javne službe, civilna uprava). - Mogućnost palestinske države
U tekstu rezolucije spominje se “put ka palestinskoj samoodređenosti i državnosti”: uvjet za to su reforme Palestinske vlasti (Palestinian Authority) i napredak u obnovi Gaze. - Mandat
ISF ima dvogodišnji mandat prema rezoluciji, s tim da se autorizacija odnosi na privremeni period (do kraja 2027.), uz mogućnost daljnjih odluka od strane VS UN-a. - Glasanje u Vijeću sigurnosti
Rezolucija je usvojena s rezultatom 13 glasova “za”; Rusija i Kina su se suzdržale, nisu uložile veto. - Reakcije
- Palestinska vlast (PA): pozdravila je rezoluciju i izrazila spremnost da sudjeluje u njenoj primjeni.
- Hamas: dio plana, posebno demilitarizacija i dekomisija oružja, odbijaju. Hamas je kritizirao “međunarodno skrbništvo” nad Gazom.
- Izrael: nema konsenzusa – neki dijelovi vlade izražavaju zabrinutost zbog elementa “put ka državnosti”.
- Evropski lideri: pozdravljaju plan, navode da je rješenje dvije države (Palestina i Izrael) “jedini održiv put”.
- Rusija i Kina: suzdržane zbog vagih odredbi rezolucije, posebno uloge UN-a u budućnosti Gaze.
Šta su mogući izazovi i kritike
- Realizacija demilitarizacije: Ključna tačka plana je razoružanje Hamasa, ali Hamas je već jasno odbacio demilitarizaciju. To znači da će implementacija biti teška, i može doći do sukoba između ISF i Hamasa.
- Međunarodni mandat: Iako se snage zovu “međunarodne”, nije jasno svi detalji – tko će slati trupe, pod kakvim komandnim strukturama, odnosno hoće li biti UN-ove snage u klasičnom smislu ili “enforcement” misija.
- Vladavina i legitimitet: Board of Peace je privremeni organ, a tehnički palestinski odbor nema jasan demokratski legitimitet. Postavlja se pitanje hoće li lokalno stanovništvo prihvatiti takvu strukturu.
- Put do države: Iako se govori o “putu ka palestinskom stanju”, nema garancija – to je povezano s ispunjavanjem uvjeta (reforme PA, obnova Gaze). Kritičari mogu reći da je to previše uvjetovano i da je nejasan rok ili mehanizam.
- Finansiranje obnove: Rekonstrukcija Gaze zahtijeva ogromna sredstva. Trebat će veliki međunarodni doprinos; nije sigurno kako će to funkcionirati i hoće li zemlje ozbiljno ulagati.
- Skepsa nezaobilaznih aktera: Neki akteri, kao što su Rusija i Kina, već su izrazili zabrinutost što UN neće imati jasnu ulogu u budućem uređenju Gaze.
- Rizik ponovnog sukoba: Ako demilitarizacija ne uspije, ili ako ISF ne može održati sigurnost, može doći do novog izbijanja konflikta.
Zašto ovo može biti važan korak
- Međunarodna institucionalizacija plana
Usvajanje rezolucije daje formalnu međunarodnu podršku Trumpovom mirovnom planu, što nije samo bilateralni dogovor između SAD-a, Izraela i Hamasa, nego sad ima okvir kroz UN. - Put ka samoodređenju
U rezoluciji je eksplicitno otvorena mogućnost palestinske samoodređenosti i državnosti, što bi mogao biti veliki korak naprijed ako se uslovi ispune. - Sigurnost i stabilnost
Uspostava ISF-a i međunarodne administracije može doprinijeti stabilizaciji Gaze – smanjenju nasilja, jačanju sigurnosti, osiguranju humanitarne pomoći. - Obnova Gaze
Transparentnija i nadzirana uprava može pomoći u obnovi infrastrukture Gaze, što je ključno nakon godina rata. - Regionalna uloga
Sudjelovanje raznih država (arapskih, muslimanskih) u stabilizacijskim snagama može povećati regionalnu odgovornost i ulaganje, te smanjiti jedan-dimenzionalni utjecaj SAD-a.