da pojasnimo kontekst i implikacije za Dragan Čović, Hrvate u Bosna i Hercegovina i ulogu Zoran Milanović.
Šta se događa
Čović kao lider Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine (HDZ BiH) i kao član koalicije na državnom nivou u BiH – nastavlja partnerstvo sa Milorad Dodik i njegovom strankom Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD).
Kritike idu da time Čović podržava Dodika, odnosno stvara utisak da je više „partner” Dodiku nego zagovornik potpuno nezavisnog hrvatskog interesa u BiH.
Čović ponavlja da „partnerima se ne okreće leđa”.
Milanović (predsjednik Republike Hrvatske) pokazuje da želi pojačati svoj angažman oko pitanja Hrvata u BiH. Na primjer: primio je predstavnike hrvatskih stranaka iz BiH i razgovarao o njihovoj situaciju.
Također, izjavio je da „nikome osim Hrvatskoj nisu važni Hrvati u BiH”.
Ali s druge strane, iz Zagreba je stigla kritika prema Milanoviću: premijer Andrej Plenković rekao je da je Milanović svojim nastupima „šteti Hrvatima u BiH” jer vrijeđanjem međunarodnih partnera će to dovesti u loš položaj.
U tom okruženju, za Hrvate u BiH se stvara novi „put” – kako ga vi opisujete – gdje se pojavljuje mogućnost da hrvatske stranke u BiH, podržane iz Zagreba ili uz zagrebačko posredovanje, traže alternativne koalicije/opcije izvan postojećeg modela koji je dugo dominirao kroz Čovićevu poziciju.
Milanovićev sastanak s liderima hrvatskih stranaka iz BiH (HDZ 1990, HSS, HDS) može se shvatiti kao signal da postoji interes za drugačiji pristup.
Opozicija u entitetu RS-a, ali i pojedine bošnjačke stranke često kritiziraju Čovića da je „u pat poziciji” i da je politički povezan sa Dodikom više nego sa interesima hrvatskog naroda.
„Udarac s leđa koalicionih partnera“ – kako to protumačiti
Ako govorimo o „udaru s leđa“ za Čovića, moguće je da se misli na to da su njegovi koalicioni partneri u BiH — bilo u entitetu RS ili na državnom nivou — počeli tražiti nove opcije, što ga izbacuje iz pozicije u kojoj je imao dominantan utjecaj.
Takođe, Milanovićev angažman implicira da hrvatska politička scena u BiH možda dobija novu osovinu – ne isključivo kroz HDZ BiH podsvesno—nego kroz jači „zagreb-posrednik” pristup. To može biti izazov Čoviću, jer smanjuje njegov monopol kao „glavnog zastupnika Hrvata” u BiH.
Dakle, on nije nužno „izdajnica” ili nešto ekstremno, ali njegova pozicija je oslabljena u smislu da nije jedini igrač i da front zastupanja hrvatskog naroda u BiH postaje pluralniji.
Potencijalni učinci i šta se može očekivati
Za Hrvate u BiH: Mogla bi se otvoriti nova faza – gdje će hrvatske stranke imati veću slobodu u traženju savezništava, možda ne samo kroz HDZ BiH + Zagreb + Dodik tip partnerstva, već i kroz saradnju s drugačijim blokovima.
Za Čovića: Treba da balansira između zadržavanja svojih pozicija (koalicija, partnere) i odgovora na rastuće očekivanje od hrvatskih interesa (legitimna prava Hrvata, izborni zakon, ravnopravnost). Ako ne bude fungirao kao „promjena“ – može izgubiti podršku.
Za Hrvatsku (Zagreb): Milanović i Zagreb pokazuju veću aktivnost, što može značiti da Hrvatska želi imati jaču ulaznu poziciju u politici Hrvata u BiH nego ranije. To može biti plus za Hrvate u BiH, ali i izvor napetosti sa Čovićevim HDZ-om BiH.
Za BiH-institucije: Ako hrvatske stranke pokrenu alternativne puteve ili se počnu distancirati od postojećeg modela, može doći do novih pregovora, ali i novih blokada – jer struktura vlasti je znatno ovisna o složenim etničkim i koalicionim odnosima.
Da — može se razgovarati o „novoj eri” za Hrvate u BiH: s jedne strane – veći angažman Zagreba, s druge strane – promjena dinamike unutar same BiH-politike hrvatskog naroda. Čović je i dalje značajan akter, ali suočen je s izazovima koji mogu promijeniti njegovu poziciju.