Milorad Dodik (bivši predsjednik entiteta Republika Srpska – RS) već neko vrijeme nalazi se pod sankcijama SAD-a i Britanije zbog kršenja Dejtonskog sporazuma i destabilizirajućih postupaka u BiH.
U isto vrijeme, RS-vlada i Dodik financirali su lobiranje u SAD-u s ciljem ublažavanja ili uklanjanja tih sankcija.
Nedavno je objavljeno da je za jednog od njegovih bliskih saradnika (Danijel Dragičević) došlo do privremenog ublažavanja sankcija – što je interpretirano kao mogući prvi signal u tom smjeru.
S druge strane, stoji unutrašnja i međunarodna dinamika – opozicija u RS-u, te međunarodni akteri, upozoravaju na rizike koje ovakvi pristupi nose.
Šta s „druge strane“ – izazovi i kritike
1. Uloga domaće opozicije i stranaka “Trojke”
Stranke koje čine tzv. „Trojku“ (opozicione partije u RS-u koje se razlikuju od vladajuće garniture) istupaju s porukom da ne žele da stanovništvo RS-a bude taoc sankcija, odnosno da sankcije ne smiju imati efekat da se isključe ili degradiraju projekti od javnog značaja.
Oni također naglašavaju da proces rješavanja institucionalne blokade u BiH mora ići ka deblokadi, a ne samo “skidanja sankcija”.
2. Reakcije međunarodne zajednice
– Slovenia, Austria, Germany i druge zemlje prate situaciju u BiH i RS-u te razmatraju sankcije protiv pojedinaca iz RS-a – među njima i Dodika.
– Očekuje se da EU i drugi međunarodni akteri neće samo popustiti pred političkim lobiranjem, već da će tražiti uvjete – npr. poštivanje državnih institucija BiH, pravne procedure, transparentnost.
3. Rizici i uvjeti za skidanje/ublažavanje sankcija
– Kao što je komentirano za Dragičevića – ublažavanje nije isto kao potpuno “skidanje” sankcija; moglo je biti riječ o privremenim dozvolama za transakcije, “signalima” a ne konačnom rješenju.
– Za skanjivanje sankcija trebaju se ispuniti uvjeti – odprilike pokazati da je osoba prekinula ponašanje zbog kojeg je sankcionirana, da postoji transparentna pravna pozicija, itd.
– Postoji rizik da lobiranje i njegovi troškovi (koji se spominju u milionima) postanu optužbe ili pokretači sumnji u urednost procesa.
4. Politička dimenzija u BiH/RS
– Dok jedni zagovaraju da “skidanje” sankcija mora ići uz institucionalno pretvaranje – jačanje državnih institucija BiH, poštivanje Dejtonskog okvira, drugi (poput Dodika/RS-vlade) to vide kao politiku kojom se oslobađaju međunarodnih ograničenja i vraćaju na autonomniji put.
– Opozicija upozorava da proces nije samo „ukloni sankcije“ nego „riješi uzrok sankcija“ – i da građani ne trpe posljedice (finansijske, investicione) dok se politički manevri odvijaju.
Zaključak
Da rezimiramo: ukoliko je cilj RS-vlade i Dodika bio ublažavanje međunarodnih sankcija, to jeste u tijeku – postoji signal da su određene sankcije privremeno ublažene. No, “druga strana” tog procesa – opozicija, međunarodni akteri, javnost – postavlja pitanje pod kojim uvjetima će to biti i da li će zaista doći do “skidanja” sankcija, a ne samo do njihove zamjene ili smanjenja. Također, postaje ključno da se vidi da li će takav proces biti transparentan, pravno utemeljen i u službi razvoja, a ne samo političke relacije.