Ne postoji vjerodostojan javni dokument koji potvrđuje da je Milorad Dodik (predsjednik entiteta Republika Srpska) formalno sklopio jasan i otvoren „tajni dogovor“ sa zapadnim ili međunarodnim akterima u zamjenu za ukidanje sankcija — barem ne sa javno objavljenim uslovima koji bi mogli biti provjereni.
Međutim, objavljene su naznake i spekulacije koje sugerišu da su neki neformalni pregovori ili kompromisi mogući, evo šta je poznato i koje su glavne tačke:
Poznati elementi
- SAD su kroz svoje ministarstvo finansija sankcionirale Dodika zbog korupcije i destabilizacije institucija Bosne i Hercegovine.
- Tokom 2025.-e pojavile su se informacije da su američki diplomati i drugi međunarodni akteri u BiH i regionu vršili pritiske ili lobiranja u vezi sa sankcijama i Dodikovim političkim pozicijama.
- Analitičari navode da su neke Dodikove političke aktivnosti — npr. povlačenja ili ublažavanja retorike — mogle biti rezultat „dogovora u sjeni“, u čiju korist bi mogla ići ideja da on neko vrijeme ostane učesnik političkog procesa, uz određene kompromise.
Šta su moguće „usluge/kompromisi“ o kojima se govori
Prema analitičarima i medijskim izvještajima, ako je došlo do nečega što se može nazvati „dogovorom“, onda je riječ o sljedećem tipu kompromisa:
- Iskazivanje manje agresivne/separatističke retorike u entitetu RS-u — Dakle, da Dodik ili njegova stranka prihvate ili ne blokiraju toliko direktno državne institucije BiH.
- Obećanje da neće ići u ekstremne akcije koje bi ugrozile stabilnost države BiH — time bi međunarodni akteri imali „garanciju“ da neće eskalirati stanje.
- Pristupanje ili neoštro odbacivanje evropskih procesa, kao što su reforme koje BiH mora proći za EU — time bi se međunarodni partneri mogli uvjeriti da RS nije potpuno „izvan igre“.
- U pozadini može biti dogovor i oko imovine, finansijskih tokova i sankcionisanih članova (ili da će se ublažiti pod određenim okolnostima) — mediji su pisali o mreži imovine povezanoj s porodicom Dodik u Sloveniji.
Zašto se govori o „tajnim uslovima“, ali nema jasan dokaz
- Pregovori (ako su vođeni) su — prema izvorima — neformalni i neste dokumentovani javno, što znači da tačni uslovi nisu transparentni.
- Sankcije se ne ukidaju automatski niti su sve strane bile spremne da ih odmah povuku; međunarodni akteri najčešće insistiraju na ispunjavanju uslova prije ukidanja.
- Dodik i njegova stranka tvrde da nisu pristajali na „predaju“ ili ogromne ustupke, nego da se radi o legitimnom djelovanju i da sankcije treba ukinuti ako su neopravdane — ovo je njihova interpretacija.
- Postoji rizik da se „dogovor“ koristi kao politički instrument: Dodiku se ostavlja prostora da ostane u politici, ali uz određena ograničenja.
Zaključno
Može se reći da „dogovor“ — ukoliko postoji — ima karakter neslužbene pogodbe između Dodika (ili RS) i međunarodnih aktera: on dobija neki oblik političke oporavka ili ublažavanja pritiska, a zauzvrat prihvata neke ustupke kao što su smirenje retorike, saradnja u određenim oblastima, ili barem neblokiranje ključnih procesa u BiH.
Međutim, od javnosti nije potvrđeno da je on pristao na potpisivanje dokumenta kojim izričito garantuje ukidanje sankcija u zamjenu za konkretne mjere. Dakle — tvrdnje o „tajnim uslovima“ ostaju u domenu analize, spekulacija i medijskih izvještaja.