Izjava Igora Stojanovića da je „vrijeme da uklonimo oba entiteta“ uklapa se u dugotrajnu raspravu o ustavnom uređenju Bosne i Hercegovine i naslijeđu Dejtonskog mirovnog sporazuma. Entiteti – Federacija BiH i Republika Srpska – nastali su kao kompromis kojim je okončan rat, ali su s vremenom postali predmet ozbiljnih političkih i društvenih sporova.

Zagovornici ukidanja ili temeljite reforme entiteta smatraju da postojeći sistem proizvodi trajnu političku blokadu, etničke podjele i neefikasnu državu. Prema tom stavu, entiteti često služe kao instrumenti etnonacionalnih politika, omogućavaju paralelne centre moći i otežavaju donošenje odluka na državnom nivou. Ideja „uklanjanja oba entiteta“ u tom kontekstu obično se povezuje s vizijom građanske, funkcionalnije države, zasnovane na jednakosti građana, a ne na etničkim teritorijama.

S druge strane, protivnici ovakvih prijedloga naglašavaju da su entiteti ustavna kategorija potvrđena međunarodnim sporazumom i da njihovo ukidanje bez širokog konsenzusa može otvoriti ozbiljne političke i sigurnosne rizike. Za dio političkih aktera, posebno u Republici Srpskoj, entitet se doživljava kao garancija kolektivnih prava i autonomije, pa se svaka priča o njegovom ukidanju tumači kao prijetnja.

Stojanovićeva izjava se zato može čitati kao politička poruka upozorenja – da postojeći sistem, umjesto stabilnosti, proizvodi trajnu krizu i da je potrebna radikalna promjena. Međutim, u realnom političkom okviru BiH, takva promjena bi zahtijevala duboku ustavnu reformu, međunarodno posredovanje i vrlo širok unutrašnji dogovor, što je u ovom trenutku izuzetno teško ostvarivo.

U suštini, ova tema ponovo otvara ključno pitanje za BiH: da li je Dejtonski okvir nešto što se može samo tehnički popravljati ili je riječ o sistemu koji je iscrpio svoje mogućnosti i traži temeljitu transformaciju.