Upozorenje Davora Gjenera ide u smjeru da se Bosna i Hercegovina nalazi u trenutku ozbiljne političke sljepoće elita, koje su fokusirane na kratkoročne interese, etnonacionalne sukobe i očuvanje vlastitih pozicija, dok se istovremeno zanemaruju duboki strukturni procesi koji dolaze izvana i iznutra.
U širem kontekstu, „ono što dolazi“ odnosi se na nekoliko paralelnih trendova:
1. Geopolitičko zahlađenje i smanjena pažnja Zapada
EU i SAD su sve više zaokupljeni vlastitim krizama (Ukrajina, Bliski istok, unutrašnje političke podjele), što znači da Balkan više nije prioritet. BiH je godinama funkcionisala zahvaljujući međunarodnom nadzoru i pritisku izvana. Slabljenjem tog interesa, domaće elite ostaju bez korektiva, ali i bez zaštitne mreže koja je do sada sprječavala ozbiljnije lomove.
2. Erozija institucija iznutra
Politički sistem u BiH je blokiran do te mjere da institucije često postoje samo formalno. Odluke se ne donose, zakoni se ne provode, a Ustav se tumači selektivno. Gjenero upozorava da to vodi ka „tihoj dezintegraciji“ – državi koja formalno postoji, ali faktički gubi sposobnost upravljanja.
3. Radikalizacija političkog diskursa
Kako ekonomski i socijalni problemi rastu, političke elite sve češće posežu za nacionalističkom retorikom. To kratkoročno mobiliše biračko tijelo, ali dugoročno povećava rizik od konflikta, makar u obliku institucionalnog nasilja, blokada i paralelnih struktura vlasti.
4. Demografski slom kao skrivena kriza
Jedan od najopasnijih procesa je masovno iseljavanje. Dok se političari bave simboličkim sukobima, zemlja gubi radno sposobno stanovništvo, obrazovane ljude i buduće poreske obveznike. Najcrnji scenarij ovdje nije rat, već „prazna država“ – teritorija bez ljudi, kapaciteta i perspektive.
5. Najcrnji scenarij – kontrolisana nestabilnost
Kada Gjenero govori o najcrnjem scenariju, ne misli nužno na oružani sukob, već na dugotrajnu nestabilnost: slabu državu, stalne političke krize, ekonomsko propadanje i rast uticaja autoritarnih vanjskih aktera. U takvom ambijentu, BiH bi postala trajni problem, a ne zemlja u razvoju.
Suština upozorenja je da političke elite u BiH ne planiraju budućnost, nego preživljavaju sadašnjost. One ne vide širu sliku niti shvataju da se prostor za manevrisanje brzo sužava. Ako se ne promijeni način razmišljanja – od etničke logike ka funkcionalnoj državi – negativni ishodi više neće biti pitanje „da li“, nego „kada“.
