U posljednje vrijeme sve su češća pitanja o stvarnoj nezavisnosti Ureda visokog predstavnika (OHR) u Bosni i Hercegovini. Posebnu pažnju javnosti izaziva činjenica da je visoki predstavnik postao redovni gost hrvatskih državnih zvaničnika, dok se istovremeno otvara dilema da li su interesi Bosne i Hercegovine potisnuti u drugi plan.
Intenzivni kontakti sa Zagrebom
Politički analitičari ukazuju da se sastanci visokog predstavnika s najvišim zvaničnicima Republike Hrvatske odvijaju znatno češće nego sa institucijama same Bosne i Hercegovine. Hrvatska, kao članica Evropske unije, ima legitimno pravo da se interesuje za stabilnost regiona, ali dio javnosti smatra da takvi kontakti prelaze granicu diplomatske saradnje i ulaze u sferu političkog utjecaja.
Posebno se problematizira činjenica da se pojedine odluke OHR-a tumače kao usklađene s političkim zahtjevima koji dolaze iz Zagreba, naročito kada je riječ o izbornim reformama i položaju konstitutivnih naroda.
OHR između međunarodnog mandata i regionalnih interesa
Mandat visokog predstavnika jasno je definiran Dejtonskim mirovnim sporazumom: očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta i funkcionalnosti Bosne i Hercegovine. Međutim, kritičari tvrde da selektivno korištenje bonskih ovlasti i fokus na određena politička pitanja dovodi u pitanje nepristrasnost OHR-a.
Postavlja se ključno pitanje:
👉 Da li OHR djeluje isključivo u interesu svih građana BiH ili balansira između pritisaka međunarodnih i regionalnih centara moći?
Reakcije domaće javnosti i političkih aktera
U Bosni i Hercegovini sve su glasnije reakcije političkih partija, nevladinih organizacija i akademske zajednice koje upozoravaju na opasnost od vanjskog političkog tutorstva. Smatra se da preveliko oslanjanje na stavove susjednih država može dodatno produbiti političke podjele i oslabiti povjerenje građana u međunarodne institucije.
S druge strane, dio političkih struktura pozdravlja snažniju ulogu Hrvatske, videći je kao most prema Evropskoj uniji i zapadnim partnerima.
Evropski put BiH – ko određuje prioritete?
Jedno od najosjetljivijih pitanja jeste evropski put Bosne i Hercegovine. Kritičari upozoravaju da se reforme često nameću bez stvarnog domaćeg konsenzusa, dok se prioriteti prilagođavaju interesima pojedinih država članica EU.
U tom kontekstu, uloga OHR-a bi trebala biti facilitatorska, a ne dirigentska. Svako drugačije djelovanje može dodatno usporiti demokratske procese i produbiti političku krizu.
Zaključak
Rastući broj posjeta i političkih konsultacija visokog predstavnika sa zvaničnicima Republike Hrvatske otvara legitimna pitanja o nezavisnosti OHR-a i ravnoteži interesa u Bosni i Hercegovini. Iako međunarodna saradnja nije sporna, ključno je da odluke koje oblikuju budućnost BiH budu donesene prvenstveno u interesu njenih građana i institucija.
