Analiza onoga što je iznijeto o tvrdnjama koje je iznio poslanik Nebojša Vukanović, a tiču se navodne razmjene između Milorad Dodik i američke administracije (pod Donald Trump) u vezi ukidanja američkih sankcija.
Šta su tvrdnje
- Vukanović je na sjednici Narodna skupština Republike Srpske (NSRS) 5. novembra 2025. godine postavio pitanje: „Koja su sve prirodna bogatstva Dodik obećao američkoj administraciji u zamjenu za skidanje sankcija?“
- On je naveo da je Dodik „prije nekoliko mjeseci” na jednoj od posebnih sjednica NSRS za govornicom „javno ponudio Donaldu Trumpu rudna bogatstva, prije svega litijuma, te je licitirao procjenom vrijednosti nalazišta“.
- Vukanović stoga traži da vlast objasni: „Da li su obećane koncesije na rudna bogatstva Republike Srpske (RS), ne samo plemeniti metali već i litijum na Majevici?“
- Reagovanje iz redova vlasti (Savez nezavisnih socijaldemokrata – SNSD) putem šefa kluba Srđana Mazalice: on je rekao da je Dodik „pozvao SAD da se uključe ako RS bude davala koncesije na prirodna bogatstva“, ali da nije bilo obećanja da SAD dobiju prirodna bogatstva u zamjenu za skidanje sankcija.
Šta znamo iz javnih izvora
- Sankcije SAD-a (preko Office of Foreign Assets Control – OFAC) za Dodika i njegove saradnike su ukinute krajem oktobra 2025. godine.
- Dodik je javno zahvalio Donaldu Trumpu za ukidanje sankcija, nazvavši to „moralnom rehabilitacijom“ RS-a.
- U dostupnim medijskim izvještajima nema potvrđenih dokaza da je konkretno dogovoreno „rudno bogatstvo u zamjenu za skidanje sankcija“. Navodi Vukanovića ostaju u domenu pitanja/opozicionog zahtjeva za pojašnjenjem, a ne potvrđene činjenice.
- Vlasti RS odbacuju te tvrdnje kao „obmanjivanje javnosti“.
Moguće implikacije i zašto je to važno
- Ako bi se potvrdilo da je dogovoreno da se prirodna bogatstva RS-a (npr. litijum, metali) ustupe u zamjenu za političku/uslovnu beneficiju (skidanje sankcija), to bi imalo značajne političke i ekonomske posledice: pitanje suvereniteta, transparentnosti, kontrole nad rudnim resursima i uticaja spolja.
- Činjenica da opozicija postavlja ta pitanja javno ukazuje na podozrenje da bi sankcije mogle biti „platile“ (u prenesenom smislu) nekakvu kompenzaciju – čak ako nije direktno dogovoreno kako se tvrdi.
- S druge strane, vlast tvrdi da nije bilo takvih konkretnih obećanja. Ako ne postoji pisani ili javno potvrđen dogovor, ostaje prostor za političku spekulaciju i nesigurnost u kojem su tačno uslovi za skidanje sankcija.
- Za građane RS-a i BiH ovo je važno jer se tiče upravljanja državnim prirodnim bogatstvima, potencijalnih stranih koncesija i transparentnosti vlasti.
Šta nije jasno / koje su nepoznanice
- Nije poznato da li postoji formalni dokument ili memorandum koji potvrđuje da je Dodik obećao ili potpisao ustupanje rudnih bogatstava kao dio uslova za skidanje sankcija.
- Nije javno objavljen precizan sadržaj razgovora između američke administracije i Dodika koji vode do ukidanja sankcija – makar ne u medijima koje smo pregledali.
- Nejasno je da li litijum i nalazišta na Majevici (ili drugdje) zaista ulaze u razmatranje koncesija prema SAD-u ili su to spekulacije opozicije.
- Određene izjave su dvosmislene: vlast navodi da je „pozvan SAD da se uključi“ (što može značiti investicije/koncesije), ali ne da je dogovoreno da SAD „uzmu“ prirodna bogatstva. To razdvaja – poziv na partnerstvo vs. konkretan dogovor o ustupanju.
Mogući scenariji
- Scenario A: Dogovor je ostao na nivou “razgovora/potpitanja” – Dodik je javno izrazio spremnost da razmotri koncesije, što je opozicija interpretirala kao obavezu, ali nije formalizovano.
- Scenario B: Postoji skrivena informalna dogovorena razmjena (resursi za sankcije) koja nije transparentno objavljena – što bi impliciralo potencijalnu neravnomjernu raspodjelu ili “backdoor” sporazum.
- Scenario C: Nije bilo ništa od toga – opozicija koristi retoriku da bi politički opteretila vlast, dok vlast koristi činjenicu ukidanja sankcija da istakne “pobjedu”, bez ikakve kompenzacije.