Glavni problem s kojima se suočava Israel Defense Forces (IDF) nakon gotovo dvije godine intenzivnih sukoba — te par strateških “zabluda” koje mnogi analitičari danas izdvajaju.
Glavni logističko-materijalni problemi
Istrošenost opreme i nedostatak rezervnih dijelova
Jedinice IDF-a javljaju da su tenkovi, oklopni transporteri i drugi sustavi “na rubu” — vozila koja su stalno u pogonu, bez odgovarajuće pauze za servis i zamjenu.
Primjer: u jednom izvještaju je navedeno da je 30-40 % buldozera neupotrebljivo, a za tenkove i APC-e nema dovoljno dijelova za održavanje.
U jednom članku se navodi da IDF istovremeno pati i od nedostataka oružja i municije, jer je intenzitet akcija premašio planove za zalihe.
Zalihe municije i daljnje opskrbne linije
Rat koji traje dulje od očekivanog doveo je do dubljih oštećenja logističkih lanaca: manjak dijelova, sporije pokretanje domaće proizvodnje, ograničenja izvoza oružja prema Izraelu iz određenih zemalja.
To znači da kod jedinica koje su sada u borbi postoji rizik da ne budu „potpuno opremljene”, što utječe na njihovu efikasnost i povećava rizik od gubitaka.
Kadrovni i rezervni problemi
Dok se fokus često stavlja na opremu, jednako veliki problem je i brojčano stanje: manjka kvalificiranog tehničkog osoblja, rezervista se teže mobilizira, motivacija opada.
U uvjetima dulje mobilizacije i velikog pritiska na operacije, ljudski resursi postaju kritičan uski grlo.
Podcjenjivanje trajanja i intenziteta konflikta
IDF je po mnogim izvještajima prihvatio rat kao nešto kratkoročno – strukture, zalihe i logistika nisu planirani za duže razdoblje velikih gubitaka i napora.
Kada vojni planovi ne predviđaju „dugotrajnu izdržljivost”, iznimno je teško pratiti operacije koje se produže.
Greške u provođenju operacija / doktrini
Interni izvještaj IDF-a navodi da je „Izrael napravio svaku moguću pogrešku” u jednoj od kampanja – od lošeg planiranja, lošeg vremenskog pritiska, do nepravilne distribucije pomoći, što su neprijatelju omogućili bolje uvjete.
Također se navodi da se u nekim slučajevima IDF kretao suprotno svojoj vojnoj doktrini – što ukazuje na nedosljednost između strategije i operativne izvedbe.
Prevelik oslonac na tehnološke prednosti i manje na „klasične” vojne kapacitete
Analiza sugerira da je Izrael konačno shvatio da napredna tehnologija (npr. bespilotne letjelice, cyber) nije sama po sebi dovoljna – jer su tradicijski kapaciteti (tenkovi, oklopna vozila, ljudstvo) nedovoljno valorizirani.
Drugim riječima: bitke nisu dobivane samo „tehnologijom” već izdržljivošću, logistikom i klasičnim ratnim sredstvima.
Posljedice za Izrael i IDF
- Operativna fleksibilnost je smanjena: jedinice koje trebaju reagirati brzo, na više frontova, sada imaju manji „rezervni kapacitet”.
- Rat se produžuje, a međunarodna podrška – politička i vojska – počinje biti kompromitirana: ograničenja izvoza oružja, kritike zbog civilnih žrtava, tlakovi na diplomatskom planu.
- Dugoročno: ako se stanje ne stabilizira – popravak opreme, logistički lanac, kadrovska pitanja – IDF može biti ranjiv na novi sukob s više frontova, recimo protiv Hezbollah ili u sjevernim granicama.