Evo sažetog pregleda onoga što je Željka Cvijanović iznijela o krizi u Bosna i Hercegovina i ulozi Christian Schmidt (visoki predstavnik) bez doslovnog preuzimanja teksta:
Šta tvrdi Cvijanović
Cvijanović kaže da današnji duboki politički i ustavni problem u BiH nije primarno ekstremno separatistički potez entiteta Republika Srpska, nego da je ključni inicijator tog stanja upravo Christian Schmidt.
Ona tvrdi da Schmidt djeluje “izvan svojih mandata”, da je uzurpirao nadležnosti zakonodavne i institucije vlasti u BiH — tvrdeći da je time urušen pravni i ustavni okvir zemlje.
Prema njoj, Schmidtovi dekretni ili intervencijski potezi (“Bonn Powers”, nametanja i izmjene zakona) ne vode jačanju države, nego njenoj fragmentaciji i polarizaciji.
Ona smatra da institucije BiH i entiteta imaju svoj legitimitet i da strani “neizabrani” intervencionizam kroz Schmidtovu ulogu destabilizira taj sistem.
Takođe, ističe da sudske i političke odluke koje je Schmidt podržao (ili koje su povezane s njegovim aktivnostima) — kao npr. arbitraže, izborni proces, imovinska pitanja — nisu transparentne, te da je time povećana tenzija i nedostatak povjerenja.
Zašto to kaže
Po njenom mišljenju, umjesto da država bude mobilizirana prema jačanju svoje ustavne strukture i punoj primjeni zakona, intervencije visokog predstavnika preuzimaju razne uloge koje pripadaju domaćim institucijama — što vodi osjećaju nelegitimnosti i otuđenja.
CVijanović ističe da bez uključivanja legitimiteta lokalnih aktera — svih konstitutivnih naroda, entiteta i institucija — ne može biti istinske stabilnosti.
Šta to znači u praksi
Kriza nije samo “nefunkcionisanje države” u klasičnom smislu, već je, kako ona tvrdi, duboki ustavni i institucionalni problem — o pitanju: ko ima pravo donositi odluke, pod kojim nadležnostima, i sa kojim legitimitetom.
To vodi ka polarizaciji — jedni osjećaju da su “prepušteni” strani intervenciji, drugi da državni sistem ne funkcioniše ili je narušen.
Cvijanović poziva na dijalog unutar BiH, uz poštivanje Ustava i domaćih institucija — ne na “vanjski” put rješavanja preko nametanja.